iktus (lat. ictus: udarac, napadaj).
1. U prozodiji, naglasak unutar metra ili stope, za razliku od naglaska riječi.
2. U medicini: a) iznenadna pojava znakova neke bolesti, poput napadaja: ictus epilepticus (epileptički napadaj), ictus apoplecticus (→ moždana kap), ictus solaris (→ sunčanica); b) ictus cordis, udar srčanoga vrška o stijenku prsnoga koša za vrijeme sistole; može se vidjeti ili opipati u lijevome 4. do 5. međurebrenom prostoru.
