idioblast (idio- + -blast).
1. U botanici, pojedinačna specijalizirana biljna stanica osnovnog tkiva, koja se po građi i funkciji razlikuje od okolnih stanica. Neki idioblasti imaju jako odebljale stijenke, u nekima nastaju kristali kalcijeva oksalata, u nekima se akumuliraju eterična ulja, sluzi, pigmenti, škrob, smole ili drugi sekundarni metaboliti. Prisutni su u različitim biljnim organima, kao što su listovi, stabljike, korijeni i plodovi, a njihova prisutnost i specifična svojstva često su važni za prepoznavanje biljaka i njihovu klasifikaciju. Specifični idioblasti pojavljuju se kao »unutrašnje dlake«, npr. u tkivu za prozračivanje (aerenhim) u mnogih vodenih biljaka, npr. u lisnim peteljkama žutog lokvanja (Nuphar lutea), ili pak u zračnom korijenju monstere (Monstera), a ima ih i u obične paprati (Dryopteris filix-mas).
2. U mineralogiji, mineral koji je kao sastavni dio metamorfnih stijena zadržao vlastiti kristalni oblik. Struktura se takve stijene naziva idioblastičnom.
