Memibegović, obitelj iz koje potječe nekoliko značajnih upravnih i vojnih dužnosnika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Ugarskoj pod osmanskom vlašću u XVI. i XVII. st. Bila je rodbinski povezana s vezirskom obitelji Sokolovića. Memi-beg (zvan Arnaut) bio je od 1580. lički, cernički, srijemski, ostrogonski i zvornički sandžakbeg. Imao je važnu ulogu u pripremama za osvajanje Bihaća. Jedan od predvodnika opsade Siska u lipnju 1593; poginuo u Sisačkoj bitki. Njegov sin Sarhoš, Ibrahim-paša (u. nakon 1663) bio je od 1593. lički, a zatim ćustendilski sandžakbeg. Između 1605. i 1634. bio je kaniški, egerski, temišvarski i bosanski beglerbeg, te mutasarif Silistre. Svojim postrojbama pomagao je erdeljske knezove Istvána Bocskaya (1605) i Gábora Bethlena (1623–24) u borbi protiv Habsburgovaca. Od 1637. uživao je Požeški sandžak kao sinekuru te u Đakovu držao dvor, na kojem je ugostio putopisca Evliju Čelebija 1658., a imao je i posjede u Ravnim kotarima. Po njemu je nazvana džamija u Đakovu (danas crkva Svih svetih). Njegov brat Halil-beg (u. 1623) bio je od 1602. lički sandžakbeg i 1618–21. egerski beglerbeg. Nosio je naslov kapetana Vranskog jezera i uživao zeamet u nahiji Vrana. Ibrahim-pašin sin Đakovčanin Hasan-paša bio je između 1626. i 1665. u više navrata kaniški i bosanski beglerbeg, 1647. lički sandžakbeg i jedan od predvodnika opsade Šibenika. Zapovijedao je osmanskom obranom Pečuha 1664., a u tom gradu dao je sagraditi džamiju, mekteb i tekiju.
