struka(e): religija
Hoško, Franjo Emanuel
hrvatski crkveni povjesničar
Rođen(a): Antunovac Pakrački, 25. III. 1940.
Umr(la)o: Rijeka, 1. I. 2019.

Hoško, Franjo Emanuel, hrvatski crkveni povjesničar (Antunovac Pakrački, 25. III. 1940Rijeka, 1. I. 2019). Franjevac. Predavao crkvenu povijest na više hrvatskih crkvenih učilišta (Visoka bogoslovna škola u Rijeci, Katehetski institut i Institut za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu); od 2000. predavao je crkvenu povijest na područnom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Rijeci. Župnik i poglavar u samostanima u Zagrebu i na Trsatu; generalni definitor Franjevačkoga reda u Rimu (1991–97). Bavio se istraživanjem izvorne građe i rukopisnih djela franjevačkih i pavlinskih knjižnica u kontinentalnoj Hrvatskoj te značenjem njihova kulturnoga, prosvjetnog i vjerskog djelovanja. Glavna djela: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom XVIII. stoljeća u Budimu (I–II, 1978), Negdašnji hrvatski katekizmi (1986), Marijan Jaić, obnovitelj među preporoditeljima (1996), Euzebije Fermendžin: crkveni upravnik i povjesnik (1997), Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća (2000), Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj (2001).

Citiranje:

Hoško, Franjo Emanuel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.7.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hosko-franjo-emanuel>.