Horvat, Rudolf, hrvatski povjesničar i političar (Koprivnica, 14. III. 1873 – Zagreb, 25. V. 1947). Studij povijesti i zemljopisa završio 1896. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1898. Od 1913. do 1918. studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1897–1901), Zemunu (1901–02), Petrinji (1902–07) i Zagrebu (1907–16). Za vrijeme I. svjetskog rata bio je zatvoren zbog navodne protudržavne djelatnosti, a 1919. zbog sukoba sa srpskim unitaristima prijevremeno umirovljen. Jedan od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke (1904) i u dva mandata zastupnik Hrvatske republikanske seljačke stranke u Beogradu (1920. i 1923). Nakon povlačenja iz politike ponovno je do umirovljenja bio profesor u Zagrebu (1926–32). Od 1941. profesor je na zagrebačkoj Zastavničkoj školi, zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru 1942. i od 1944. profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1945. bio je osuđen na desetogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Proučavao je povijest Podravine, Slavonije, Like, Krbave i Međimurja. Glavna djela: Hrvatski pokret godine 1848 (I–IV, 1898–99), Rat Hrvata s Magjarima godine 1848–49 (I–II, 1901–02), Borba Hrvata s Turcima za Petrinju (1903), Povjest Hrvatske (1904), Najnovije doba hrvatske povjesti (1906), Povjest Medjumurja (1907), Slike iz hrvatske povjesti (1910), Povijest kraljevine Hrvatske (I–III, 1912), Hrvatska Podravina: povijesne rasprave, crtice i bilješke (1933), Slavonija (I, 1936), Lika i Krbava: povijesne slike, crtice i bilješke (1941) i Hrvatska na mučilištu (1942).
