Horvat, Marijan, hrvatski pravnik (Zagreb, 10. I. 1903 – Zagreb, 29. XII. 1967). Pravni fakultet s doktoratom završio u Zagrebu (1926), gdje je djelovao kao odvjetnik (1929–40). Nakon habilitacije (1939) na Pravnome fakultetu u Zagrebu predavao je rimsko pravo. Bio je dekan Pravnoga fakulteta (1947/48. i 1956/57), a obnašao je i dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu (1958–60). Dopisni član JAZU od 1961. Glavni urednik Zbornika Pravnoga fakulteta u Zagrebu (1953–65). Zahvaljujući svojemu bogatom znanstvenom opusu, stekao je ugled najvećeg imena hrvatske pravne romanistike, a pojedine njegove studije iz područja rimskoga prava imaju trajnu vrijednost u svjetskim razmjerima. Objavio je mnogobrojne radove iz područja rimskoga prava, hrvatske pravne povijesti i suvremenoga privatnoga prava. Glavna djela: Bona fides u razvoju rimskoga obveznoga prava (1939), Rimska pravna poviest (1943), Rimsko pravo (koautor B. Eisner, 1948), Rimsko pravo (I–II, 1952–53), Prekomjerno oštećenje (laesio enormis) (1961), Rječnik historije države i prava (koautori K. Bastaić i H. Sirotković, 1968).
