horror vacui [ho'r:or va'kui:] (lat.), strah pred prazninom. U srednjovjekovnoj aristotelovskoj fizici temeljno načelo po kojem je prostor kontinuiran, ispunjen (suprotno Demokritovu atomizmu), pa je bilo kakva praznina nemoguća (natura abhorret vacuum: priroda se boji praznine). Evangelista Torricelli je izumio živin barometar (1643) u kojemu se vrlo očito pojavljivao vakuum te je uvriježena pretpostavka o strahu prirode od praznine odbačena.
U suvremenijem značenju, izraz se upotrebljava za oznaku psihološko-moralnih i egzistencijalnih stanja: strah pred smrću, bezličnošću svakodnevice, ispraznim životom i sl. U kiparstvu i slikarstvu, pojava izbjegavanja praznih ploha u plastici i slikarstvu dodavanjem detalja i sadržaja koji ne stoje u neposrednoj vezi s osnovnim motivom ili namjenom djela (npr. bogata ornamentika u islamskoj umjetnosti).