Hörmander [hœ'rmandər], Lars Valter, švedski matematičar (Mjällby, Blekinge, 24. I. 1931 – Lund, 25. XI. 2012). Doktorirao je (1955) na Sveučilištu u Lundu, gdje je i radio (1955–57). Potom je radio na sveučilištima u Stockholmu (1957–64) i Stanfordu, SAD (1963–64), u Institutu za napredne studije u Princetonu, SAD (1964–68), te ponovno u Lundu (1968–96).
Ustanovio je teoriju distribucija s pomoću Fourierove analize, razvio teoriju pseudodiferencijalnih operatora. Za razvoj opće teorije linearnih diferencijalnih operatora dobio je Fieldsovu medalju (1962). Najvažnija djela: Linearni parcijalni diferencijalni operatori (Linear Partial Differential Operators, 1963), Uvod u kompleksnu analizu više varijabli (An Introduction to Complex Analysis in Several Variables, 1966), Analiza linearnih parcijalnih diferencijalnih operatora (The Analysis of Linear Partial Differential Operators, I–IV, 1983–90).
Po njem je nazvano svojstvo vektorskih polja (Hörmanderov uvjet) i ograničenje djelovanja oscilatornih linearnih operatora (Hörmanderov teorem). Bio je član Kraljevske švedske akademije znanosti (od 1968) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1976).
