Homeini, Ruhollah Musavi (perzijski Rūhollāh Mūsawī omeinī [xomeini:']), iranski vjerski i nacionalni vođa (Homein kraj Koma, 24. IX. 1902 – Teheran, 3. VI. 1989). Studirao je na Teološkom fakultetu u Komu, gdje je više od 40 godina predavao kuransku egzegezu. Od početka 1960-ih istupao je protiv prozapadnjački orijentirane diktature šaha Mohammada Reze Pahlavija. Godine 1963. protjeran je u svetište Nadžaf u Iraku, odakle je, pod pritiskom Sadama Huseina, 1978. otišao u Francusku te iz pariškoga predgrađa Neauphle-le-Châteaua organizirao rušenje iranske monarhije. Utjecaj u Iranu stalno mu je rastao, pa su njegovi pristaše potkraj 1978. organizirali masovne demonstracije, štrajkove i građanske nemire, koji su doveli do odlaska šaha iz Irana u siječnju 1979. i uspostave islamske republike. Nakon povratka u Iran (1. II. 1979) postupno je s političke scene uklanjao svjetovne i vjerske protivnike svoje vizije potpuno islamiziranoga društva. Poticao je širenje islamske revolucije u susjedne muslimanske države. Odobrio je zauzimanje veleposlanstva SAD-a u Teheranu i držanje američkog diplomatskog osoblja kao talaca, a sve do 1988. odbijao je mirovne inicijative za prekid rata s Irakom nadajući se rušenju iračkoga režima. Temelje svoje društvene teorije postavio je 1970. u nizu predavanja koja su poslije objavljena u knjizi Islamska vladavina (Hokūmat-e Eslāmī).
