Hofmannsthal [ho:'fmansta:l], Hugo von, austrijski književnik (Beč, 1. II. 1874 – Rodaun, 15. VII. 1929). Impresionist, majstor forme i jezika bogata slikama i koloritom, jedan od najsugestivnijih liričara njemačkog jezika. Hofmannsthal je specifičan odraz aristokratsko-bečkoga fin de sièclea i posljednjeg estetskoga sjaja monarhije prije sloma. Pisao pjesme i lirske drame: Jučer (Gestern, 1891), Luda i smrt (Der Thor und der Tod, 1900), Tizianova smrt (Der Tod des Tizian, 1901), u stihovima kojih se smrt i život stapaju u mistični doživljaj. Sabrane pjesme (Gesammelte Gedichte) izašle su mu 1907. U tzv. Pismu Philippa Lorda Chandosa Francisu Baconu (Ein Brief des Philipp Lord Chandos an Francis Bacon, 1902) opisao stvaralačku krizu i duboku skepsu nad izražajnom moći jezika. Poznat je i misterij Svatković (Jedermann, 1911), kojim se otvara Salzburški festival, a izvođen je na mnogim europskim pozornicama, dok su mu preradbe antičkih tragedija (Elektra, 1904; Edip i Sfinga – Ödipus und die Sphinx, 1906; Alkestida – Alkestis, 1911. i dr.) samo dijelom uspjele. Pisao libreta za opere R. Straussa: Kavalir s ružom (Der Rosenkavalier, 1911), Arijadna na Naksu (Ariadne auf Naxos, 1912) i dr. Raspad Habsburškoga Carstva (1918) duboko ga je pogodio pa više nije nalazio dodira s kaotičnom poslijeratnom stvarnošću, što do izražaja dolazi u komediji Ćudljivi gospodin (Der Schwierige, 1921), već je tražio utočište u utopijskim konstrukcijama, npr. u dramama, Salzburško veliko kazalište života (Das Salzburger große Welttheater, 1922), Kula (Der Turm, 1925). Objavio niz inovativnih eseja, a njegova korespondencija obiluje značajnim kulturnokritičkim opažanjima.
