hipotaksa ili subordinacija (grč. ὑπόταξıς; srednjovj. lat. subordinatio: podređivanje) (podređenost), gramatički odnos zavisnosti među jezičnim jedinicama, prije svega među rečenicama, odnosno odnos u kojem se nalaze glavna i zavisna surečenica (ili klauzula) zavisnosloženih rečenica. O zavisnom odnosu među rečenicama može se govoriti i izvan hipotakse, npr. među dvjema odvojenim rečenicama, npr. Zatvori prozor. Hladno je. Hipotaksa nastaje kada se takva sadržajna povezanost među rečenicama (sadržajna zavisnost) i gramatički izrazi, a izražava se tako da se dvije značenjski povezane rečenice sklope u jednu uz pomoć veznika zavisnosloženih rečenica (subjunktora), npr. Zatvori prozor jer je hladno. U takvim se slučajevima katkada govori o vezničkoj subordinaciji, za razliku od asindetske subordinacije, npr. Znam: vani su mrtve zvijezde i kuće i mjesečina, u kojoj se zavisni odnos među surečenicama ostvaruje bez posredovanja veznika. Suprotna je od hipotakse parataksa ili koordinacija.
