Hildegarda iz Bingena, sv. (Hildegard von Bingen), njemačka benediktinka, crkvena naučiteljica, vizionarka, mistička književnica i skladateljica (? Bermersheim, 1098 – Rupertsberg kraj Bingena, 17. IX. 1179). Utemeljila benediktinske samostane na Rupertsbergu (između 1147. i 1150. god.) te u Eibingenu kraj Rüdesheima (1165. god.). Napisala je vizionarsku trilogiju Spoznaj putove (Scivias, između 1141. i 1151), Knjiga životnih zasluga (Liber vitae meritorum, između 1158. i 1163) i Knjiga Božjih djela (Liber Divinorum operum, između 1165. i 1174). Autorica je i medicinskih, odnosno prirodnofilozofijskih djela, O prirodi (Physica) i Uzroci i liječenje (Causae et curae), nastalih između 1150. i 1158. Pisala je hagiografska djela, propovijedi, tumačenje Pravila sv. Benedikta, a sačuvano je i oko 300 njezinih pisama; dopisivala se s pripadnicima svih staleža, od papa i careva do opata i laika. Bila je među posljednjim predstavnicima tzv. redovničke teologije. Skladala je i glazbena djela: Simfonija sklada nebeskih objava (Symphonia harmoniae caelestium revelationum, ukupno 77 ostvaraja, među kojima 43 antifone, 18 responzorija, 7 himana, 7 sekvenci i drugih liturgijskih i nabožnih skladbi), liturgijska drama Red vrlina (Ordo virtutum), nastala 1150. ili 1151. U njezinim se djelima čita specifično hermeneutičko razlaganje Svetog pisma, a vizije, osebujna, dojmljiva, slikovita i dramatična stila, po sadržaju, obliku i teološkoj dubini jedinstvene su u srednjovjekovnoj europskoj književnosti. – Spomendan 17. rujna.
