Hidža, Đuro (Georgius Higgia), hrvatski pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 7. II. 1752 – Zaton kraj Dubrovnika, 27. X. 1833). Studij filozofije i medicine završio u Bologni 1777., a nakon studija vratio se u Dubrovnik, gdje je radio kao liječnik. Pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Hrvatske pjesme, uglavnom ljubavne, šaljive i prigodne, u duhu su starije dubrovačke lirike. Opus na latinskome obuhvaća epigrame, često s aktualnom, protufrancuskom tematikom, poslanice, elegije i još nešto tematski raznovrsnih pjesama. Premda je sam više držao do svojih izvornih stihova, njegov se prevoditeljski rad smatra mnogo značajnijim. On obuhvaća ponajviše prijevode s latinskoga na hrvatski, i to sveukupnoga Vergilija, sveukupnu Horacijevu liriku (što je i jedini cjelovit prijevod na hrvatski jezik), Tibulove elegije, ponešto iz Katula, Ovidija i Propercija te ponešto od dubrovačkih latinista. Glavnina njegova opusa do danas je ostala neobjavljena.
