Heziod (grčki Ἑσίοδος, Hēsíodos), grčki epičar (Askra u Beotiji, oko 700. pr. Kr. – ?, VII. st. pr. Kr.). Jedan od najstarijih grčkih pjesnika, uz Homera glavni predstavnik ranoga epskog pjesništva, tvorac didaktičkoga i genealoškoga epa. U autobiografskim iskazima, koje je prvi uveo u epsku naraciju, otkriva da je sin doseljenika iz Male Azije, da je bio pastir na brdu Helikonu, dobio tronožac na pjesničkom natjecanju na Eubeji i nakon očeve smrti izgubio ostavinsku parnicu s bratom Perzom. Antička priča o njegovu susretu i nadmetanju s Homerom povijesno je neutemeljena.
Dva su njegova epa u cijelosti očuvana. Poslovi i dani (Ἔργα ϰαὶ ἡμέραι, 828 heksametara) uobličeni su kao zbirka uputa uz poljodjeljski kalendar, u kojima su popisani povoljni i nepovoljni dani za pojedini ratarski posao. U pozadini tih praktičnih savjeta očituje se uvjerenje kako ljudska zajednica počiva na pravednosti i radišnosti, pri čemu za ilustraciju služe različiti umetci, poput mitova o Prometeju i Pandori i o pet razdoblja svijeta, basna o slavuju i jastrebu, moralne maksime, poslovice i prijetnje božanskom osvetom. Postanak bogova ili Teogonija (Θεογονία, 1022 heksametra) po svojoj je sustavnosti jedinstveno božansko rodoslovlje u grčkoj književnosti. Prije aktualne vlasti Zeusove, Heziod razlikuje četiri razdoblja: prvobitni Kaos, Gejino, Tartarovo i Erosovo vrijeme, Uranovu vladavinu, Kronovo svrgnuće Urana. Antička predaja pripisivala je Heziodu i druga djela, npr. Štit (Ἀσπίς) i Katalog žena ili Eheje (Γυναικῶν ϰατάλογος ἢ Ἠοῖαι), koja zacijelo nisu autentična.
Heziod je prekinuo isključivu povezanost epa s mitom, unio privatnost u epsko pripovijedanje, a Vergilijevim posredovanjem njegovi su Poslovi i dani ostavili značajna traga u europskom poučnom pjesništvu. Od Hrvata prevodili su ga Matija Grbić Ilirik i Bernard Zamanja (na latinski) te Albert Bazala i Branimir Glavičić (na hrvatski).
