heraldika (francuski héraldique, od srednjovjekovnog latinskog heraldus: glasnik), pomoćna povijesna znanost koja proučava postanak grbova, pravila njihova sastavljanja i povijest njihova razvoja. Heraldika je u početku samo opisivala (blazonirala) grbove. Premda su se grbovi počeli upotrebljavati već krajem XII. st., tek se oko 1240. javlja prvo heraldičko djelo: Njemački štit (Clipeus Theutonicorum) Konrada von Murea. Kako bi se što lakše razlikovalo ratne prijatelje od neprijatelja, u XIV. st. počele su se na grbove uvoditi boje, pa su se tada pojavili i prvi obojeni grbovnici. Heraldika je točno propisivala koje se boje smiju upotrijebiti. Prvo znanstveno heraldičko djelo napisao je talijanski pravnik Bartolo da Sassoferrato (latinski Bartholus de Saxoferrato): O znakovima i grbovima (De insigniis et armis, oko 1350), a Francuz Clément Prinsault prvi je u djelu Rasprava o grbu (Traité du blason, 1465) odredio heraldička pravila. Heraldika se u kasnijim stoljećima osobito razvila u Francuskoj, klasičnoj zemlji heraldike, zatim u Engleskoj i Njemačkoj. Zanimanje za heraldiku počelo je kod Hrvata potkraj XVI. st., kada su se javili prvi grbovnici i rodoslovlja (P. Ohmučevića, Korenića-Neorića i dr.). U XVIII. st. uslijedili su heraldički radovi. P. Vitezović-Ritter napisao je 1701. Stematografiju ili opis ilirskih grbova (Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio). Ivan Voršić napisao je 1772. heraldički udžbenik Kratki podatci o heraldičkom umijeću (Artis heraldicae notitia brevis). U Hrvatskoj su se heraldičkim pitanjima bavili I. Bojničić, E. Laszowski, V. A. Duišin i B. Zmajić. (→ grb)
