hepatitis (grč. ἧπαρ, genitiv ἧπατος: jetra + -itis), akutna ili kronična upala jetre. Akutni hepatitis većinom uzrokuju virusi hepatitisa (A, B, C, D, E i G), no oštećenje jetre može nastati i zarazom drugim virusima (Epstein-Barrov virus, citomegalovirus, enterovirus, virus Herpes simpleksa, Varicella-zoster) ili drugim mikroorganizmima (Chlamydia psittaci, Coxiella burnetii). Hepatitis može nastati i zbog autoimunih ili metaboličkih poremećaja. Oštećenje jetre mogu prouzročiti različite kemijske tvari, lijekovi koji se udahnu ili uzimaju na usta (paracetamol, halotan, klorpromazin, eritromicin, izonijazid, kontraceptivi itd.), prekomjerno uživanje alkohola te otrovanje nekim gljivama (npr. Amanita phalloides). Kroničnim hepatitisom smatra se trajanje bolesti od najmanje 6 mjeseci. Simptomi su i znakovi hepatitisa umor, gubitak teka, žutilo sluznica i kože te tamna mokraća. U težim slučajevima pojavljuju se znakovi zatajenja jetre: sklonost krvarenjima, oštećenje mozga (encefalopatija) i nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini (ascites).
Hepatitis A ili zarazna žutica prenosi se najčešće fekalno-oralnim načinom, izravnim ili neizravnim doticajem s bolesnikom, hranom ili vodom. U siromašnim zemljama s niskim higijenskim standardom obično se pojavljuje u djece u obliku manjih ili većih epidemija, a u razvijenim zemljama sporadično u odraslih. Inkubacija traje 15 do 50 dana. Zaražena osoba izlučuje virus stolicom 1 do 2 tjedna prije nastupa bolesti, a smatra se da 7 dana po obolijevanju više nije zarazna. Osnovni su simptomi vrućica, gubitak teka, mučnina, iznemoglost i žutica. U djece je bolest obično blaga, često bez pojave žutice (anikterični hepatitis), no u odraslih s kroničnim oštećenjem jetre bolest može biti teška. Zaraza virusom hepatitisa A ne izaziva kroničnu bolest jetre. Dijagnoza se postavlja temeljem dokaza protutijela klase IgM prema virusu hepatitisa A u serumu bolesnika. Danas postoji cjepivo protiv virusa hepatitisa A.
Hepatitis B prenosi se preko krvi ili preko različitih tjelesnih izlučevina (sjemena tekućina, cervikalni sekret, izlučevine ranâ, slina). Izvor je zaraze čovjek koji je nositelj virusa (HBsAg pozitivan). Krv i serum najzarazniji su, a slina je manje zarazna. Tri su glavna načina prijenosa: krvlju, spolnim odnosom i prijelazom s majke na dijete (perinatalno). Inkubacija traje 45 do 160 dana. Bolest prouzročena virusom hepatitisa B (VHB) može se razvijati na različite načine: bez simptoma (asimptomatska infekcija); postupno s dugotrajnim neodređenim tegobama (mučnina, opća slabost, gubitak teka); sa simptomima koji nisu povezani s oštećenjem jetre (bolovi u mišićima i zglobovima, oteklina zglobova, osip) te jasnim simptomima hepatitisa koji je katkad i vrlo težak (fulminantni hepatitis). Kronična zaraza VHB-om s nosilaštvom HBsAg nastupa u 90% djece koja se zaraze od majke, najčešće u porođaju. Ako se dijete zarazi virusom hepatitisa B u dobi od 1 do 5 god., vjerojatnost je kronične zaraze 30%. U starije djece, adolescenata i odraslih kronična se zaraza VHB-om pojavljuje u 2 do 6% zaraženih. U osoba kronično zaraženih VHB-om, češće se razvija kronična bolest jetre (ciroza, kronični aktivni ili perzistentni hepatitis) ili primarni hepatocelularni rak. Današnje mogućnosti liječenja nisu zadovoljavajuće; pokušava se s primjenom interferona i lamivudina. Postoji cjepivo protiv zaraze VHB-om, a cijepljenje je uvršteno u kalendar cijepljenja Republike Hrvatske. (→ cijepljenje)
Hepatitis C uzrokuje RNK virus hepatitisa C (VHC) koji pripada porodici Flavivirusa. Procjenjuje se da je oko 2% opće populacije razvijenih zemalja zaraženo VHC-om (slična je procjena i za Republiku Hrvatsku). VHC se prenosi uglavnom tako što krv i krvni proizvodi kroz kožu dospijevaju u tijelo; najčešće je riječ o osobama koje su primale krv i krvne proizvode, ili o ovisnicima o intravenskim drogama. (Smatra se da se VHC može prenijeti i spolnim putem, te s majke na dijete.) Akutni hepatitis C obično je blaga bolest. Simptomi su neodređeni (umor i opća slabost) a žutica je rijetka; može proći i bez simptoma. Tijek kroničnoga hepatitisa C nepovoljniji je ako je jetra popratno oštećena alkoholom ili virusom hepatitisa B, ili pri istodobnoj zarazi virusom humane imunodeficijencije (→ hiv-bolest). Današnji standard liječenja primjena je interferona u kombinaciji s ribavirinom.
Hepatitis D nastaje samo zajedno sa zarazom virusom hepatitisa B (istodobna zaraza s oba virusa, ili je osoba već nositelj virusa hepatitisa B), a obično se pojavljuje u ovisnika o intravenskim drogama.
Hepatitis E je uzrokovan RNK virusom hepatitisa E koji se prenosi fekalno-oralnim putem. Pojavljuje se pretežno u Indiji, drugim dijelovima Azije, Africi i Meksiku, češći je u odraslih. Virus hepatitisa E ne uzrokuje kroničnu bolest jetre, a liječenje je simptomatsko.
Hepatitis G izazvan je virusom hepatitisa G, nastaje nakon transfuzije krvi, a tijek mu je različit, od posve blagog do vrlo teškog.
