Hennig [hε'ni], Willi (puno ime Emil Hans Willi Hennig), njemački biolog i entomolog (Dürrhennersdorf, kraj Görlitza, 20. IV. 1913 – Ludwigsburg, kraj Stuttgarta, 5. XI. 1976). Studirao je zoologiju, botaniku i geologiju na Sveučilištu u Leipzigu, gdje je diplomirao 1936. te doktorirao 1947. Radio je u Njemačkom entomološkom institutu u Berlinu (1937–38), potom služio u vojsci. Nakon što je 1942. ranjen u Rusiji, radio je iste godine u berlinskom Institutu za tropsku medicinu i higijenu pa kao vojni entomolog u Italiji, gdje ga je 1945. zarobila britanska vojska. Pošto je oslobođen, djelovao je u Zoološkom sveučilišnom institutu u Leipzigu (1945–47), ponovno u entomološkom institutu u Berlinu (1947–61), te u Državnome prirodoslovnom muzeju u Stuttgartu (od 1963). Bio je profesor na Državnom sveučilištu Brandenburg u Potsdamu (1951–54) i od 1970. na Sveučilištu u Tübingenu.
Zaslužan je za razvoj filogenetske sistematike (→ kladistika), odnosno kladogramskih prikaza filogenetskih odnosa vrsta. Uveo je pojam sinapomorfija, stečenih osobina koje dijele članovi monofiletičke skupine. Najznačajnija su mu djela Ličinke dvokrilaca (Die Larvenformen der Dipteren, I–III, 1948–52), Osnove teorije filogenetske sistematike (Grundzüge einer Theorie der phylogenetischen Systematik, 1950., revidirano englesko izdanje 1966. pod naslovom Filogenetska sistematika – Phylogenetic Systematics) i Filogenetska povijest insekata (Die Stammesgeschichte der Insekten, 1969). Bio je član Nacionalne akademije znanosti Leopoldine (od 1959). U New Yorku je 1980. osnovano Društvo Willija Henniga, posvećeno unaprjeđenju kladistike.
