Hekata (grč. Ἑϰάτɳ, Hekátē), u antičkoj mitologiji, prema starijim piscima, kći Asterije i Perzeja; imala je od Zeusa vlast na zemlji, moru i nebu; bila je dobrostiva prema ljudima u stjecanju bogatstva i dobra glasa, te zaštitnica mladeži. U potonjoj grčkoj i rimskoj mitologiji božanstvo podzemlja i zaštitnica čaranja. Donosila je propast svakomu koga je susrela, a pratile su je sablasti, noćna priviđenja i bijesni psi. Obično se pojavljivala na raskrižjima, gdje su se izvršavale smrtne presude. Nazivana je zbog toga »božica puta« ili »trostruka«, jer je prikazivana u kipovima s trima tijelima ili trima glavama.