Heidenstam [hi'dənstam], Carl Gustaf Verner von, švedski pjesnik i prozaik (Olshammar, Örebro, 6. VII. 1859 – Övralid, 20. V. 1940). Iz vojničke obitelji njemačkih doseljenika koji su stekli plemstvo. Zbog plućne bolesti prekinuo školovanje i do 1887. živio u Egiptu, Palestini, Grčkoj, Rimu, Parizu i Švicarskoj, gdje je prijateljevao s A. Strindbergom, s kojim je poslije polemizirao pa su se razišli. Utemeljitelj novina Svenska Dagbladet (1897), član Švedske akademije (1912), dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1916). Djela mu se odlikuju težnjom za estetskim, raznolikošću zamisli i svježinom forme, pa je postao vodećim pjesnikom novoromantičnoga pokreta 1890-ih godina. Težeći postati nacionalnim piscem, u manje uspjelim romanima bavio se švedskom poviješću, tragikom iznimnoga pojedinca i problemom braka. Knjigom eseja Renesansa (Renässans, 1889) iskazao svoje umjetničke ciljeve i poetička shvaćanja. Djela: zbirke pjesama Godine hodočašća i skitnje (Vallfart och vandringsår, 1888), Pjesme (Dikter, 1895) i Nove pjesme (Nya Dikter, 1915), romani Endymion (1889) te Šveđani i njihovi poglavari (Svenskarna och deras hövdingar, I–II, 1908–11), ep Karolinci (Karolinerna, I, 1897, II, 1898), novela Sveti Juraj i zmaj (Sankt Göran och draken, 1900) i dr.
