Heaney [hi:'ni], Seamus Justin, irski pjesnik (Castledawson, Sjeverna Irska, 13. IV. 1939 – Dublin, 30. VIII. 2013). Studirao i poslije bio nastavnik u Belfastu; 1960-ih bio predvodnikom skupine mlađih sjevernoirskih pjesnika. Od 1972. živio u Dublinu, potom bio profesor pjesništva na Harvardu (1986), a 1989. i u Oxfordu. Pjesništvo mu je isprva ukorijenjeno u zavičajnom seoskom okružju iz mladosti, obilježeno snažnim fizičkim osjećajem tog okoliša te modernom oskudnošću pjesničke naracije. Zasnivajući poslije svoje zrelo pjesništvo na povijesnim implikacijama jezika i riječi, preispitujući njihovo suvremeno značenje, ušao je u živi društvenopolitički kontekst svoje domovine. Univerzalizirajući njezine dramatične nacionalne i kulturne sukobe, pokazao se i u esejima dubokim poznavateljem europskog i američkog pjesništva, ali istodobno i kao umjetnik koji te sukobe zna prevladati bez odricanja od nacionalnog identiteta. To mu je postignuće donijelo 1995. Nobelovu nagradu za književnost. Djela: Smrt prirodnjaka (Death of a Naturalist, 1966), Vrata u tamu (Door into the Dark, 1969), Prezimljavanje (Wintering Out, 1972), Sjever (North, 1975), Postaje (Stations, 1975), Preokupacije (Preoccupations, 1980), Izabrane pjesme 1965–75 (Selected Poems 1965–1975, 1980), Nove izabrane pjesme 1966–87 (New Selected Poems 1966–1987, 1990), Videći stvari (Seeing Things, 1991), Ljudski lanac (Human Chain, 2010), eseji Vladavina jezika (The Government of the Tongue, 1988) i dr. Objavio brojne prijevode (s latinskog, češkog, ruskog, gaelskog); na osobit se način bavi engleskim jezikom kakav se govori u Irskoj.
