Hauptmann, Ljudmil, slovenski povjesničar (Graz, 5. II. 1884 – Zagreb, 19. IV. 1968). Studij povijesti i zemljopisa završio u Grazu (1902), gdje je i doktorirao povijest (1907). Od 1906. radio kao gimnazijski profesor u Grazu, Fürstenfeldu, Beču i Ljubljani. Bio je redoviti profesor na Filozofskome fakultetu u Ljubljani (1920–26) i dekan 1924–25., a od 1926. do umirovljenja 1947. redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni (od 1927), potom redoviti član JAZU (1928–41), pravi član HAZU (1941–45); dopisni član Srpske akademije (od 1936) i Slovenske akademije znanosti (od 1940). Pridonio proučavanju ranosrednjovjekovne slovenske, hrvatske i srpske povijesti. Postavio teoriju o naseljavanju Slavena u više valova i o njihovoj povezanosti s Avarima te o pripadnosti Karantanije Samovoj državi. Otkrio je postojanje karantanskoga plemstva u kosezima. Autor hipoteze o kasnijem naseljavanju Hrvata u Dalmaciju, kojom je pokušao pojasniti i nastanak hrvatskoga praplemstva. U jednom od ključnih radova objavljenih u Povijest svijeta (Historia mundi, sv. V, 1956) dao je sintezu srednjovjekovne povijesti slovenskih pokrajina, Hrvatske i povijesti ostalih južnih Slavena. Suradnik na izradbi Hrvatske enciklopedije (1941). Bavio se mnogim problemima političke povijesti srednje Europe (povijest Njemačke u XIX. i XX. st., završno razdoblje austrougarske povijesti i dr.). Djelo mu se odlikuje istančanom analizom utemeljenom na povijesnim izvorima, filološkim i toponomastičkim tumačenjima te naglašivanjem utjecaja migracijskih tijekova i političkih događaja na promjene u srednjovjekovnom društvu.
