Határ [hα'ta:r], Győző (pravo ime Janos Viktor Hack), madžarski književnik (Gyoma, 13. XI. 1914 – London, 27. XI. 2006). Velika i raznovrsna opusa, u Madžarskoj je do 1989. bio gotovo nepoznat. Započeo je karijeru kao arhitekt; osuđivan je na kazne zatvora (1943. i 1950). Godine 1956. emigrirao je u London i od 1957. uređivao kulturni program Radija Slobodna Europa. Modernist, sklon nadrealizmu i eksperimentu, okušao se u gotovo svim žanrovima, književnoj kritici te esejistici izrazito filozofskih nadahnuća. Objavio više knjiga poezije, haikue O sreći i patnji (Boldogságról, szenvedésről, 1989), potom zbirke Potres duše (A léleknek rengése, 1990), Madona na medaljonu (Medaillon madonna, 1997) i dr. Napisao niz romana: Heliáne (1947), Pepito i Pepita (Pepito és Pepita, 1983), Važan čovjek (A fontos ember, 1987), Sudbina kabanice (Kőpőnyeg sors, 1997) i dr. te kraće proze: Zaštitnikova knjiga (Az Őrző könyve, 1992), Kula babilonska (Bábel tornya, 1996), Poplava ravnodušnosti (Özön közöny, 1997), Harfa od vjetra (Szélhárfa, 2000) i dr. Objavio drame apsurda kao Pobožanstvljenje svjetla (A fény megistenülése, 1998) i dramske igrokaze Istočne kulise (Keleti kulisszák, 1999). Eseje, filozofske tekstove i studije o »mišljenju, vjeri i uvjerenju« objavio je u knjigama: Intra muros (1991), Promjena koraka (Léptékváltás, 1995), Sveta Zemlja je Zemlja (Szentfőld a Főld, 2000), Antibarbarorum libri (2001). Uz kazališnu, likovnu i književnu kritiku, Povijest književnosti (Irodalomtörténet, 1991), objavio je autobiografiju Životni put (Életút, 1993–95).
