Harris [hæ'ris], Zellig Sabbetai, američki jezikoslovac (Balta, Rusija, 23. X. 1909 – New York, 22. V. 1992). Kao dijete došao 1913. u SAD. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Pennsylvanije. Ondje je dobio mjesto nastavnika, da bi 1966. postao profesorom. Istaknuti je predstavnik američkog strukturalizma (deskriptivizma), sljedbenik Bloomfieldova empiričkoga pravca, jedan od tzv. postbloomfildovaca. Njegov je doprinos američkom strukturalizmu pokušaj da razvije proceduru koja će na temelju objektivno ustanovljenih kontrasta (opreka), mehanički, bez oslonca na značenje, uspostaviti lingvističke jedinice u fonologiji, morfologiji, sintaksi pa i diskursu iz primarnih jezičnih podataka. Njegova knjiga Metode u strukturalnoj lingvistici (Methods in Structural Linguistics, 1951) imala je znatna odjeka. U istraživanje diskursa uvodi transformacije (preoblike) s pomoću kojih se rečenice različitih površinskih oblika, s jednakim odnosima između imenica i glagola (npr. aktiv–pasiv) svode na jednostavnije »jezgrene« rečenice. N. Chomsky, Harrisov učenik, preuzeo je transformacije, ali ih reinterpretira s generativnoga stanovišta.
