harmonik (prema lat. harmonicus < grč. ἁρμονιϰός, harmonikós: koji se odnosi na harmoniju; skladan), jedna od većega broja vlastitih frekvencija titranja nekoga fizikalnog sustava ili jedna od frekvencija složenoga vala, kojoj je vrijednos fn cjelobrojni umnožak vrijednosti osnovne (najniže, temeljne) vlastite frekvencije f1, dakle: fn = nf1, tj. drugi harmonik (n = 2) ima dva puta veću vrijednost frekvencije od prvoga (n = 1), treći tri puta itd.
Harmonici valova zvuka nastaju složenim titranjem žice, membrane, zraka u cijevima glazbenih instrumenata i dr. Boja zvuka proizvedenoga titranjem ovisi o tome koliko su snažni pojedini harmonici i koliko se brzo prigušuju. Mnogobrojni harmonici ljudskoga glasa nastaju zbog nesinusnoga titranja glasnica i omogućuju razlikovanje glasova različitih osoba, čak i kad govore jednakom frekvencijom.
Harmonici u električnim strujnim krugovima najčešće nastaju zbog nelinearnosti (npr. utjecaja dioda i tranzistora) ili zbog nesinusne vanjske pobude (npr. pilasti ili pulsni električni napon). Uzrokuju gubitke i smetnje, a mogu se rabiti u obradbi signala.
