Han Kang [~ kaŋ], južnokorejska književnica (Gwangju, 27. XI. 1970). Odrasla je u intelektualno poticajnoj obitelji (njezin otac Han Seung Won ugledni je pisac, a književnošću se bave i dvojica braće), isprva u rodnome gradu, potom u Seoulu, kamo se kao dijete preselila s obitelji; ondje je 1993. diplomirala korejski jezik i književnost te 2007–18. predavala kreativno pisanje u Institutu za umjetnost.
Nakon pjesama s početka 1990-ih, objavila je zbirku novela Ljubav prema Yeosuu (Yeosuui sarang, 1995) te zapaženi roman Tvoje hladne ruke (Geudaeui chagaun son, 2002), o umjetnosti i tijelu, te varavosti ljudskih ličnosti i odnosa. Svjetsku je popularnost postigla romanom Vegetarijanka (Chaesikjuuija, 2007; filmska adaptacija 2009), odnosno njegovom (u dijelu kritike problematičnom) engleskom inačicom iz 2015., djelom karakteristično sažetog stila o ženi koja – u radikalnom otporu spram nasilnih društvenih konvencija – odluči prestati jesti meso i pretvoriti se u biljku, zbog čega ju obitelj osuđuje, zlostavlja, a nakraju je se i odriče. Osamljeni položaj protagonistice naglašava se trodijelnom strukturom romana i pripovijedanjem iz perspektive njezina supruga (prvi dio), šogora (drugi) te sestre (treći), pa ona postaje svojevrsnim praznim središtem pripovijesti, javljajući se tek povremeno, u dijelovima koji dojmljivo prikazuju patnju njezina fizičkog i psihičkog rasapa te metamorfoze. Krhkost ljudskoga života te posljedice individualnih i povijesnih trauma obrađivala je i u sljedećim djelima, od kojih su osobito zapaženi romani Lekcije iz grčkog (Huirabeo sigan, 2011), o ženi koja se, proživjevši niz traumatičnih događaja, zbog čega izgubi dar govora, povezuje s učiteljem starogrčkog jezika, koji gubi vid, te Ljudska djela (Sonyeoni onda, 2014), o pokolju koji je južnokorejska vojska počinila nad studentima i civilima tijekom demonstracija u svibnju 1980., zatim hibridno pripovjedno djelo Bijela knjiga (Huin, 2016), svojevrsna »psihogeografija žalovanja«, nadahnuta smrću autoričine tek rođene sestre blizanke, te roman Nećemo se rastati (Jakbyeolhaji anneunda, 2021), u kojem, na pozadini priče o posljedicama masakra nad pobunjenicima potkraj 1940-ih na južnokorejskome otoku Jejuu, promišlja o prijateljstvu, (ne)zaboravu i prošlosti. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2024.
