Hamsun [ha'msʉn], Knut (pravo prezime Pedersen), norveški književnik (Lom, Oppland, 4. VIII. 1859 – Nørholm kraj Grimstada, 19. II. 1952). Sin seljaka i krojača, u dva navrata boravio u Americi, baveći se svakovrsnim poslovima; vratio se kao plućni bolesnik, s dubokom mržnjom prema »bezdušnoj« i tehniciziranoj američkoj kulturi. Svjetski uspjeh donio mu je roman Glad (Sult, 1890), u kojem opisuje nepodnošljiv život skitalačkoga radnika u potrazi za kruhom. Od 1893. do 1896. živio u Parizu, gdje se družio se s P. Gauguinom, E. Munchom, A. Strindbergom i kiparom G. Vigelandom. Potom je putovao Rusijom, Perzijom i Turskom. U domovinu se vratio tek 1911. Daljnjim romanima, kao Pan (1894), Victoria (1898), te dramama Igra života (Livets spil, 1896) i Večernje rumenilo (Aftenrøde, 1897) potvrdio je svjetsku recepciju, koja mu je 1920. donijela Nobelovu nagradu za književnost. Hamsun pripada Skandinavcima koji su se već za I. svjetskog rata okretali njemačkoj kulturi, pa ga je nerazlikovanje književnosti i politike, uz mržnju prema Americi, dovelo do sklonosti prema Hitleru, nacionalsocijalizmu te logici »krvi i tla«. Za nacističke okupacije postao je pristašom marionetske vlade V. Quislinga, na što je norveško čitateljstvo odgovorilo bacajući mu njegove knjige preko kućne ograde. Književni dar, međutim, u mnogim djelima nadrasta političke zablude: u posljednjem romanu Krug se zatvara (Ringen sluttet, 1936), glavni junak, proleter skitnica, brani svoj ljudski integritet pred svim društvenim mijenama. Hamsun je u Hrvatskoj imao znatnu recepciju, a utjecao je i na mladoga M. Krležu. Knjigom Na zaraslim stazama (Paa gjengrodde stier, 1949), pokušao je objasniti i svoje političko ponašanje.
