Haler, Albert, hrvatski estetičar, književni kritičar, povjesničar i teoretičar (Vrgorac, 3. VIII. 1883 – Kamnica kraj Maribora, Slovenija, 18. V. 1945). Diplomirao klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beču (1909), doktorirao u Zagrebu disertacijom o Gundulićevu Osmanu (1927). Radio kao srednjoškolski profesor u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku; 1943–45. bio je profesor etike i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sljedbenik estetike B. Crocea: polazio od mišljenja da je umjetničko djelo osjećajno-fantazijski stvaralački čin koji se ne smije mjeriti biografskim, socijalnim i psihološkim mjerilima. Negativno je pisao o poeziji S. S. Kranjčevića, P. Preradovića, I. Gundulića, a s više razumijevanja i naklonosti o manjim dubrovačkim piscima (M. Vodopić) i talijanskim pjesnicima (T. Tasso, G. D’Annunzio i dr.). Polemizirao je s A. Barcem, V. Nazorom, M. Krležom i dr. Pisao i studije o djelima stranih pisaca, osobito dramama W. Shakespearea. Glavna djela: Gundulićev »Osman«: s estetskoga gledišta (1929), Iz tuđih književnosti (1941), Doživljaj ljepote (1943), Novija dubrovačka književnost (1944).
