Grünhut [gry'nhut], Alfred, hrvatski glumac, pjevač i filmski redatelj (Zagreb, 6. VIII. 1882 – Zagreb, 10. X. 1946). Glumu je učio privatno. Isprva nastupa u putujućim kazalištima (kazalište Josipa Maričića, Hrvatsko primorsko kazalište Mihajla Markovića), a od 1907. u HNK-u u Zagrebu (npr. kao Niko Marinović u Ekvinociju Iva Vojnovića) te u kazalištima u Varaždinu, Osijeku i Beču. Od 1917. do umirovljenja 1941. bio je član ansambla HNK-a u Zagrebu, gdje se istaknuo u ulogama klasičnog repertoara, u lakrdijama i u operetama; zapažen je kao Shylock (William Shakespeare, Mletački trgovac), Grutz (Karl Schönherr, Zemlja), Prokurator (Eugène Brieux, Crveni talar), Streckmann (Gerhart Hauptmann, Roza Bernd), Pastor (August Strindberg, Otac), Zvrndeša (W. Shakespeare, San ivanjske noći), Vuk (Ivan Gundulić, Dubravka), Osip (Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Revizor). Kao filmski glumac debitirao je 1920-ih u Beču u produkcijama Sascha-Filma, a potom je režirao i glumio u nekim od prvih hrvatskih igranih filmova: za Prvo hrvatsko kinematografsko poduzeće »Croatia« kao redatelj i glumac ostvaruje 1918. komediju Vragoljanka te melodramu Dvije sirote, a 1919. za poduzeće Jugoslavija, tvornica filmova, kojemu je i suutemeljitelj, nastupa u filmu Brišem i sudim (Arnošt Grund, 1919). Glumio je i u filmu Tita Strozzija Dvorovi u samoći (1925). Pokrenuo je nekoliko zagrebačkih kabareta (Klub-Kabaret, 1921; Grabancijaš, 1922; Komedija Excelsior, 1926), u kojima je i nastupao.
