Grlić, Rajko, hrvatski filmski redatelj i scenarist (Zagreb, 2. IX. 1947). Diplomirao je 1971. filmsku i TV režiju na FAMU-u u Pragu. Predavao je filmsku režiju i montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1972–74. i 1989–91 (1990. redoviti profesor), a od 1992. profesor je na Sveučilištu Ohio u Athensu (SAD), stekavši ugled interaktivnim CD-ROM izdanjem o osnovama filmske režije (How to Make Your Movie: An Interactive Film School). Vodio je međunarodnu Imaginarnu akademiju u Grožnjanu 1995–2001., a 1999–2009. umjetnički je direktor filmskoga festivala u Motovunu, kojega je i suutemeljitelj. Debitirao je nagrađivanim kratkometražnim filmom Sve jedno drugo pojede (1971), a prvi mu je dugometražni igrani film Kud puklo da puklo (1974), uklopljen u struju društvenokritičkoga, kasnomodernističkog filma u hrvatskoj kinematografiji 1970-ih (nagrađen na festivalu u Puli), kojoj pripada i Bravo maestro (1978., Velika srebrna arena u Puli). Sljedećim trima filmovima koji čine jezgru njegova opusa, u kinima vrlo gledanim melodramama obogaćenima ironijskim odmakom Samo jednom se ljubi (1981), U raljama života (1984., Zlatna arena za režiju), prema romanu Dubravke Ugrešić, i Za sreću je potrebno troje (1986), istaknuo se kao predvodnik postmodernističkih tendencija u hrvatskom filmu 1980-ih. Istovrsnu je poetiku – karakterističnu za Prašku filmsku školu kojoj je pripadao – uspjelo ponovio u dvama kasnim ostvarenjima Neka ostane među nama (2010., Velika zlatna arena za film i Zlatna arena za režiju) i Ustav Republike Hrvatske (2016., Zlatna arena za scenarij), nadogradivši je tematiziranjem suvremenoga, tranzicijskoga društva te neuralgičnih nacionalnih tema. Kao scenarist često je surađivao sa srpskim redateljem Srđanom Karanovićem (npr. film Društvena igra, 1972., popularna TV serija Grlom u jagode, 1975). Djelovao je i kao producent, režirao dokumentarne filmove te objavio memoarsku knjigu Neispričane priče (2018). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2017). Ostali filmovi: Đavolji raj (That Summer of White Roses, 1989), Čaruga (1991), Josephine (2000., na engleskom, u inozemnoj produkciji), Novo, novo vrijeme (dokumentarni, 2001., suredatelj s Igorom Mirkovićem), Karaula (2006), Svemu dođe kraj (2024).
