Grčić, Marko, hrvatski novinar, književnik i prevoditelj (Sinj, 17. IX. 1938). Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novinarstvom se počeo baviti 1959. kao honorarni lektor u Vjesniku u srijedu, gdje je od 1964. bio stalno zaposlen kao redaktor i urednik deska (1967–76). Bio je urednik deska (1976–86) te pomoćnik glavnog urednika (1986–90) u Startu, odakle je 1990. kao urednik prešao u tjednik Globus. Kao urednik i redaktor nezaobilazna osobnost hrvatskoga novinarstva potkraj XX. stoljeća. Novine koje je uređivao bile su prepoznatljive po njegovim opremama. Tijekom novinarsko-uredničke karijere objavljivao članke, reportaže, intervjue i eseje u izdanjima Vjesnikove kuće te rubriku Riječi, riječi, riječi u Globusu (izbor kolumni objavljen u knjizi Riječi, riječi, riječi, 2008), ali i pjesme, eseje i prijevode u književnim časopisima. Objavio zbirke pjesama Nebeska vučica (1967), Behemot (1977), Nebeska vučica: izabrane pjesme (2001), te knjige eseja Provincia deserta (1970), Spomenar (2010), Tri hrvatske nostalgije (2014), Muzej na Medvjeđoj planini (2017), Je li Biblija opasna knjiga, i druge uspomene (2018) i dr. Surađivao u prijevodu Biblije (1968), prevodio Th. S. Eliota, H. Džubrana, W. Blakea, E. Pounda, J. L. Borgesa, R. Tagorea i dr.
