gravitacijske leće, zvijezde, galaktike ili skupine galaktika koje se nalaze između udaljenoga svjetlosnog izvora i promatrača i svojim gravitacijskim poljem skreću svjetlost pa nastaju lažne slike, često složene i nepravilne, oblika djeteline, lukova, a katkada, ako su svjetlosni izvor, gravitacijska leća i promatrač poravnani na pravcu, i prstena (Einsteinov prsten).
Albert Einstein je 1915. prvi točno izračunao koliko će se zraka svjetlosti savinuti u nekom gravitacijskome polju. Savijanje svjetlosti u Sunčevu gravitacijskome polju potvrđeno je 1919., kada su zabilježene promjene položaja zvijezda koje su se tijekom pomrčine Sunca na nebeskoj sferi nalazile blizu njega.
Prva galaktička gravitacijska leća, eliptična galaktika YGKOW G1, otkrivena je 1979. u zviježđu Velikoga medvjeda. Nalazi se ispred kvazara Twin QSO koji, zbog njezina utjecaja, izgleda kao dva bliska kvazara, jednakih spektara i crvenih pomaka.
Metoda gravitacijskih leća rabi se za otkrivanje ekstrasolarnih planeta jer ekstrasolarni planet i njegova matična zvijezda pojačavaju svjetlost pozadinskih zvijezda kad prolaze ispred njih te se na temelju toga mogu dobiti podatci o njima.
