Grafenauer, Bogo, slovenski povjesničar (Ljubljana, 16. III. 1916 – Ljubljana, 12. V. 1995). Studij povijesti završio 1940. i doktorirao 1944. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je od 1946. docent, od 1951. izvanredni, od 1956. redoviti profesor slovenske povijesti; nakon umirovljenja 1982. izabran je 1984. za počasnoga profesora. Od 1972. redoviti član Slovenske akademije znanosti in umetnosti; dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 1975. i Srpske akademije nauka i umetnosti od 1978. Odgovorni urednik Zgodovinskega časopisa (1947–68). Od 1978. do 1988. predsjednik Matice slovenske. Uz slovensku povijest (seljačke bune, starokarantansko doba, koruški Slovenci u XIX. i XX. st.) proučavao je i povijest drugih južnoslavenskih naroda, a bavio se i metodologijom i historiografijom. Glavna djela: Ustoličavanje koruških vojvoda i država karantanskih Slovenaca (Ustoličevanje koroških vojvod in država karantanskih Slovencev, 1952), Povijest slovenskoga naroda (Zgodovina slovenskega naroda, I–V, 1954–61), Seljačke bune u Sloveniji (Kmečki upori na Slovenskem, 1962), Borba za stara prava u XV. i XVI. stoljeću u Sloveniji (Boj za staro pravdo v 15. in 16. stoletju na Slovenskem, 1974) te Slovensko nacionalno pitanje i slovenski povijesni položaj (Slovensko narodno vprašanje in slovenski zgodovinski položaj, 1987), Karantanija (2000). Velik je njegov udio u Historiji naroda Jugoslavije (I–II, 1953–59), Povijesti poljoprivrednih grana (Zgodovina agrarnih panog, I–II, 1970–80) i u Povijesti Slovenaca (Zgodovina Slovencev, 1979).
