građanski neposluh, protupravan, politički, javan i nenasilan čin koji ima za cilj dovesti do izmjene zakona ili polit. djelovanja vlasti. Protupravan je zato što se njime povrjeđuje zakon protiv kojega se prosvjeduje, npr., segregacijski zakon, zakon o vojnoj obvezi i dr. (izravni građanski neposluh), ili se povrjeđuje zakon kojemu se valjanost ne osporava, npr. porezni, prometni ili propisi o smetanju posjeda (posredni građanski neposluh). Politički je čin zato što je upućen većini koja ima polit. vlast i zato što se on vodi i opravdava polit. načelima, načelima pravednosti, koja se smatraju općevaljanima u demokr. društvu i na temelju kojih građani uređuju svoje polit. djelovanje i tumače ustav. Javan je čin zato što se obavlja javno i što se poziva na načela pravednosti, koja su javnoga karaktera. Ne karakterizira ga nasilje, osim možda simbolične naravi. Na temelju tih oznaka građanski neposluh razlikuje se kako od pravnih oblika prosvjeda tako i od drugih vrsta neposluha pravu kao što su prigovor savjesti, različiti oblici oružanoga otpora i revolucije.
Građanski neposluh moderni je oblik prosvjeda, a polit. i pravna teorija, koja ga opravdava, te većina njegovih primjera s ulice nadahnuti su H. D. Thoreauom, M. K. Gandhijem i M. L. Kingom.
Građanski neposluh moralno je opravdan u demokr. društvu pod određenim uvjetima. Prvo, treba mu pribjegavati ako su pravni putevi za izmjenu nepravednoga zakona dugotrajni, ili teško dostupni, ili sasvim nedostupni u praksi. Drugo, treba mu pribjegavati kao krajnjoj mjeri kada su iscrpljeni svi razložno dostupni pravni putevi. Treće, predmet građ. neposluha trebaju biti duboke i očite nepravde, npr. ako je nekim manjinama uskraćeno pravo glasa, ili rad u drž. službama, ili posjedovanje vlasništva, ili sloboda kretanja, ili ako se provodi represija nad nekim vjerskim sljedbama. Njegovim bi predmetom mogle biti i velike ekon. nepravde. Većina bi mogla imati moralno pravo na građanski neposluh ako vlast ne poduzme potrebne mjere kako bi spriječila djelatnosti koje ugrožavaju prirodu i ljudski okoliš na cijelome teritoriju ili pak na njegovu većem dijelu na kojem živi većina građana. Četvrto, treba voditi računa o posljedicama pribjegavanja građ. neposluhu za opće nepoštivanje ustava i zakona u državi.
Opravdanost građ. neposluha u demokraciji niječe teorija pravnog pozitivizma. Prema njezinoj radikalnoj podvrsti, građanski neposluh neopravdan je i zakonima se treba pokoravati jer su oni pravedni samim time što su pravno valjani, dok je prema njezinoj umjerenoj varijanti građanski neposluh također neopravdan i zakonima se treba pokoravati jer zakonitost sama po sebi jamči ostvarenje društv. vrijednosti reda i mira, premda ne nužno i društv. vrijednosti pravednosti. No ne mora se prihvatiti teorija pravnog pozitivizma, ni njezina radikalna ni umjerena podvrsta. Može se prihvatiti neka od podvrsta teorije pravnog naturalizma, kao što to zapravo čine mnogi zagovornici građ. neposluha. Prema radikalnomu pravnom naturalizmu, zakonima se treba pokoravati samo ako su oni pravedni, a budući da nisu svi zakoni pravedni samim time što su pravno valjani, svi ljudi imaju pravo na neposluh. Prema umjerenoj podvrsti pravnog naturalizma premda zakoni mogu biti nepravedni, njima se treba pokoravati, a građanski neposluh moralno je opravdan samo iznimno i pod određenim uvjetima.
