gradijent tlaka (barički gradijent) (znak ∇p), gradijent koji opisuje koliko se i u kojem smjeru mijenja tlak nekog fluida po udaljenosti. Usmjeren je prema području najbržega smanjivanja tlaka. U Zemljinoj atmosferi gradijent tlaka nastaje zbog toga što je tlak zraka u različitim točkama različit, najčešće je usmjeren prema gore i vrlo malo otklonjen od vertikalne osi, a mjerna jedinica je paskal po metru (Pa/m). Česta je izvedena mjerna jedinica hektopaskal po 100 kilometara (hPa/100 km).
Vertikalna komponenta gradijenta atmosferskoga tlaka po iznosu je i do 10 000 puta većih prosječnih vrijednosti od horizontalne komponente. Međutim, kako je vertikalna komponenta sile gradijenta tlaka po svom iznosu gotovo potpuno jednaka gravitaciji, tj. kako se atmosfera približno nalazi u hidrostatskoj ravnoteži, vertikalne vrijednost brzine gibanja zraka u prosjeku su oko 100 puta manje od horizontalnih, unatoč velikim vertikalnim gradijentima tlaka.
Horizontalna komponenta gradijenta atmosferskoga tlaka opisuje horizontalne promjene tlaka do kojih dolazi zbog različite brzine grijanja ili hlađenja zraka na različitim geografskim širinama i nad različitim podlogama. Horizontalna komponenta sile gradijenta tlaka potiskuje gušći zrak u područje rjeđega zraka, a posljedica je nastanak vjetra. Kada je gradijent tlaka zraka mali, vrijeme je mirno i vjetar je slab; kada je gradijent velik, pušu jaki vjetrovi. Na sinoptičkim kartama horizontalne razlike tlaka u atmosferi prikazuju se izobarama, krivuljama koje obuhvaćaju područja istoga tlaka, a gradijent tlaka veći je što su izobare gušće. Gradijent tlaka svodi (reducira) se na morsku razinu kako bi podatci izmjereni na različitim meteorološkim postajama bili međusobno usporedivi. U našoj zemlji najveći horizontalni gradijent atmosferskoga tlaka zraka uočava se uz obalu kraj Velebita i Gorskoga kotara (zimi oko 8 hPa/100 km, ljeti 3 hPa/100 km).
