struka(e): lingvistika i filologija

govornik, u lingvistici, osoba koja se služi nekim određenim jezikom. Često se rabi i pojam izvorni govornik za onoga kojemu je određeni jezik materinski, odn. prvi jezik. To znači da ga je postupno naučio u djetinjstvu, o njemu ima čvrstu intuiciju i može se vjerovati njegovim jezičnim prosudbama. U činu sporazumijevanja govornik je osoba koja govori, za razliku od slušatelja. U govorništvu, govornikom se smatra čovjek koji javno govori, poglavito onaj koji vlada govorničkom vještinom.

Citiranje:

govornik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 28.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/govornik>.