Gorjanski, Nikola II., hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban i palatin (?, druga polovica XIV. st. – ?, nakon 3. XII. 1433). Nakon smrti oca Nikole I., kao mačvanski ban (1387–90) nastavio je borbu s pobunjenim ugarskim i hrvatskim plemstvom te do 1387. oslobodio cijelu Slavoniju. Kao hrvatsko-dalmatinski ban (1394–97) i rapski knez (spominje se 1390–1401), s kraljem Sigismundom Luksemburgovcem skršio je 1394. pobunjenike kod Dobora u Bosni i potom bosansku vojsku kraj Knina te ponovno uspostavio kraljevsku vlast u Dalmaciji i Hrvatskoj. Za nagradu je bio imenovan splitskim (spominje se 1395–1402) i zadarskim knezom (spominje se 1395–96), a 1397. slavonskim banom i gospodarom Osora i Cresa (od 1397). Kao hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban upravljao je cijelim Hrvatskim Kraljevstvom od 1397. do 1402. Zbog sudjelovanja u bitki kraj Nikopola protiv Osmanlija 1396., vjernosti kralju tijekom njegova zatočeništva i posredovanja pri mirenju između kralja i ugarskoga plemstva, Sigismund ga je 1402. imenovao palatinom. Kao palatin imao važnu ulogu u mnogobrojnim kasnijim diplomatskim akcijama kralja Sigismunda i palatinsku čast držao sve do smrti 1433.