Gonda [γo'nda], Jan, nizozemski indolog (Gouda, 14. IV. 1905 – Utrecht, 28. VII. 1991). Studirao klasičnu filologiju i sanskrt u Utrechtu, indonezijsko jezikoslovlje i starojavanski u Leidenu. Predstojnik katedre za sanskrt na Sveučilištu u Utrechtu od 1932. do umirovljenja 1976., a predstojnik katedre za malajski i javanski jezik i književnost od 1932. do 1950. U iznimno bogatom znanstvenom opusu posvećenom indoeuropeistici, indonezijskom jezikoslovlju i književnosti, najbrojniji su indološki radovi, među kojima se ističu vedske studije i one posvećene hinduizmu. Pripada među najveće indologe XX. stoljeća. Glavne knjige: Aspekti ranoga višnuizma (Aspects of Early Vishnuism, 1954), Ponavljanje u Vedi (Repetition in the Veda, 1959), Veda i stariji hinduizam (Veda und älterer Hinduismus, 1960), Viđenje vedskih pjesnika (The Vision of the Vedic Poets, 1963), Vedska književnost (Vedic Literature, 1975).
