gnoma (grč. γνώμη: poznavanje, spoznaja, razbor, razum), izreka, pouka, pravilo ili načelo sažeto u kratkoj proznoj ili metričkoj formi. Književni teoretičar Z. Škreb predlagao je gnomu kao skupni termin za književne »mikrostrukture«: poslovice, zagonetke, epigrame i aforizme, za koje je držao da na općeprihvatljiv način formuliraju iskustva bitna za pojedinca i za zajednicu. Učestala je u staroj kineskoj, hebrejskoj, egipatskoj, indijskoj, perzijskoj i arapskoj književnosti. U Grčkoj je tzv. gnomičku poeziju njegovala skupina pjesnika oko Teognida iz Megare (VI. st. pr. Kr.), a u rimskoj je književnosti poznata zbirka Katonovih izreka. Gnome se skupljaju iz usmene predaje ili iz književnih djela. U starijoj se hrvatskoj književnosti nalaze npr. u M. Marulića, a u novijoj u I. Mažuranića i I. Andrića.
