Gluščević, Obrad, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist (Metković, 17. I. 1913 – Zagreb, 5. IX. 1980). Sudionik partizanskog pokreta, nakon rata prvo glumac u dubrovačkom kazalištu, a u kinematografiji od 1948. Isprva je režirao kratkometražne namjenske, dokumentarne i igrane filmove (oko 20). Od dokumentarnih ističu se nagrađivani Između dvije prozivke (1959., nagrađen Lavom sv. Marka na festivalu u Veneciji u kategoriji filma za djecu), Pod ljetnim suncem (1961) i Vuk (1962), te antropološki Ljudi sa Neretve (1966), kanonsko ostvarenje hrvatskoga filmskog dokumentarizma. Smisao za autentičan detalj, liričnost i humor prenio je i u igrane filmove – one mediteranski ambijentirane, u kojima prevladavaju satirično-komični naglasci (Lito vilovito, 1964; Čovik od svita, 1965; Goli čovjek, 1968), kao i za djecu (kratkometražni Priča o djevojčici i sapunu, 1962; Kapetan Mikula Mali, 1974., i istoimena TV serija 1976). Kultni je status stekao upravo svojim djelima za djecu – igranim filmom Vuk samotnjak (1972., Velika srebrna arena na festivalu u Puli), lirskim ostvarenjem o prijateljstvu dječaka pastira i podivljaloga psa ovčara u poslijeratnoj Lici, i iznimno gledanom TV serijom Jelenko (1981), o skupini djece koja u Gorskom kotaru spašava lane, jednim od stvaralačkih vrhunaca televizijske produkcije za djecu u Hrvatskoj. Svim je svojim filmovima (ko)scenarist. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1978).
