glija (grč. γλία: ljepilo), naziv za tzv. potporne stanice živčanoga tkiva: neživčane stanice i njihove nastavke, u središnjem i perifernom dijelu živčanoga sustava, tj. stanice koje ne obavljaju funkcije prijama i prijenosa signala. Intersticijske stanice živčanoga tkiva, podrijetlom iz vanj. zametnog listića (ektoderma), brojčano znatno nadmašuju živčane stanice, a zbog svoje malene veličine zauzimaju približno polovicu obujma ukupnoga živčanog tkiva. Dok se živčane stanice po dovršenom razvoju ne mogu dijeliti ni obnavljati, stanice glije po potrebi se obnavljaju i modificiraju, sudjelujući u metaboličkoj izmjeni između krvnih žila i neurona, u upalnim reakcijama živčanoga tkiva i u odvijanju zaštitnih i regenerativnih procesa u središnjem i perifernom živčanom sustavu. Za razliku od ranijega shvaćanja da su to potporne živčane stanice, danas se zna da sudjeluju u kompleksnim funkcijama živčanih stanica, prijenosu informacija i u procesima pamćenja. U perifernim živcima glija čini ovojnice živca (neurilemma, Schwannove stanice), koje osiguravaju prehranu živca, ali pod određenim uvjetima omogućuju njegovu regeneraciju nakon mehaničkih ili drugih oštećenja.
