gigaku

gigaku, japanska prastara maskirana plesna drama. Cvala je za razdoblja Nara (710–794). Premda je tradicija izvedbe prestala za razdoblja Edo (1600–1868), na temelju povijesnih svjedočanstva zna se da je 612. korejski izvođač Mimaji (japanski: Mimashi) uveo tu budističku plesnu dramu kineskoga podrijetla na japanski dvor. Izvedba je uključivala obrednu budističku glazbu na flauti, bubnjevima, gongu i činelama; redovnici maskirani kao Buda pjevajući bi ulazili u procesiji, a pratila ih je procesija od deset maskiranih glumaca, koji su na otvorenoj pozornici izvodili komičke skečeve što su upozoravali na budističke grijehe. Do XII. st. gigaku je izgubio dvorski patronat i predstave su polako prestale, što je neobično jer u Japanu gotovo ni jedan kazališni oblik nije nestao. Maske za gigaku potječu vjerojatno iz Turkestana; prekrivale su cijelu glavu; danas je u hramu Shosoin sačuvano 147 maski koje su se rabile za velike Budine svetkovine u Nari 752; ukupno je sačuvano oko 250 maski koje su prava umjetnička djela.