Giambologna [ambolo'ń:a] (talijanski i Giovanni da Bologna [ova'n:i da bolɔ'ń:a], pravo ime Jean Boulogne [žᾶ bulo'ń]), talijanski kipar flamanskoga podrijetla (Douai, Flandrija, danas u Francuskoj, 1529 – Firenca, 13. VIII. 1608). Pripadnik talijanskog manirizma; djelovao u Rimu, Bologni, Genovi i Firenci. Svojim slikovito komponiranim skulpturama i dinamično pokrenutim grupama prilagođuje flamansko realističko shvaćanje talijanskomu. Ističu se konjanički spomenici Cosima Medicija (1587–93) i Ferdinanda I. (1600), grupe Otmica Sabinjanki (1582), Heraklo i kentaur (1599) te njegovo remek-djelo Neptunova fontana u Bologni (1563–67). U reljefima uspio ostvariti iluziju dubokoga prostora suprotstavljajući plastično modelirane likove plošno skiciranoj pozadini (Ecce Homo, 1580; ciklus iz života sv. Antuna, 1581–87). Izradio je mnoge dekorativne figure u bronci (Merkur, 1565; Apolon, 1572–75), autor je i mnogobrojnih figura životinja i ptica (Puran, 1567), koje su bile uzor francuskim animalistima u XIX st., te predmeta umjetničkoga obrta. Utjecao je na kiparstvo u Francuskoj i Flandriji.
