geštaltizam ili geštalt-psihologija (prema njem. Gestalt), psihologijska škola nastala početkom XX. st., kojoj su osnivači M. Wertheimer, W. Köhler i K. Koffka, a koja drži da je cjelina važnija od dijelova; doživljajne cjeline, primjerice perceptivni doživljaji izazvani strukturama podražaja okoline, nisu običan zbroj pojedinih elemenata, već predočuju suprasumativnu kvalitativno novu cjelinu, koja se ne može prepoznati u njezinim sastavnim dijelovima. Geštalt-psihologija počela je s istraživanjima percepcije, posebno vidne; otkrivene su mnoge zakonitosti percipiranja kao što su načela grupiranja dijelova u cjeline (npr. načelo blizine, načelo sličnosti, načelo dobrog oblika itd.), tzv. phi-fenomen na kojem počiva percepcija filmske projekcije itd. Geštalt-psihologija tvrdi da je živčani sustav opažatelja, zajedno s njegovim iskustvom, djelatan sudionik u stvaranju cjelovitih, za opažatelja smislenih perceptivnih doživljaja, a nije samo pasivni receptor podražajnih struktura okoline. Geštalt-principi primijenjeni su i u području motivacije, socijalne psihologije ličnosti (K. Lewin), estetike, kao i potrošačkoga ponašanja. Pojam se proširio i na druge znanosti.
