Gerić, Vladimir, hrvatski kazališni redatelj i prevoditelj (Zagreb, 9. III. 1928 – Zagreb, 14. VII. 2024). Studirao je jugoslavistiku, ruski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu te kazališnu režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, gdje je predavao glumu i scenski govor (1970–74; 1980). Jedan je od utemeljitelja Maloga dramskog studija na Trešnjevci u Zagrebu. Radio je kao scenograf i redatelj u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« (1957–61), redatelj na Radio Zagrebu (1962–64), dramaturg (1965–68) i redatelj (1973–78) u HNK-u u Zagrebu. Karijeru je nastavio kao samostalni umjetnik. Prve mu režije (A. P. Čehov, Ujak Vanja; M. Krleža, Gospoda Glembajevi i U agoniji; A. Camus, Nesporazum i dr.) karakterizira realističko-psihološko tumačenje teksta, a najveće umjetničke domete ostvario je inovativnim režijama u Teatru &TD: Brdo, Galilejevo uzašašće i Dioklecijanova palača A. Šoljana, Kaspar P. Handkea, Woyzeck G. Büchnera i dr. Režirao je i u Osijeku, Rijeci, Splitu, Dubrovniku i drugdje. Iznimno nadahnut prevoditelj poezije (Ch. Baudelaire, A. Rimbaud, S. A. Jesenjin i dr.), proze (F. M. Dostojevski, V. Nabokov i dr.) i pogotovu dramskih djela (I. S. Turgenjev, N. V. Gogolj, Čehov, N. A. Ostrovski, W. Shakespeare, F. Kafka, Molière, G. Feydeau, S. Grum i dr.). Zauzimao se za oživljavanje kajkavštine na pozornici pa je režirao lokalizirane francuske srednjovjekovne farse (Bogi Ivač i Tri kurviši pod raspelom) i Shakespeareova djela (Puno larme a za ništ, Vesele ženske z Griča, Na Tri krala ili Kak očete). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2009.
