Gavrilović, hrvatska obitelj petrinjskih tvorničara. U Petrinju su se doselili potkraj XVII. st. Prvi je poznati član obitelji Petar, koji je imao sinove Ivana (r. 1704) i Matiju. Oko 1775. članovi obitelji sudjelovali su u osnivanju mesarskoga ceha u Petrinji, a 1821. dobili su koncesuju za rad manufakture koja je opskrbljivala mesom vojarne na području Vojne krajine, pa se taj datum uzima kao početak industrijske proizvodnje Gavrilovićevih. Uspon mesarskog obrta započeo je s Josipovim sinovima Matom (1805–83), Josom (1813–75) i Ivanom (r. 1811), a posebice se snažno razvio za Matinih unuka Stjepana (1864–1938), Mate (1866–1919) i Đure I. (1868–1924) koji su osvojili 1894. u Beču zlatnu medalju za »hrvatsku salamu«. Pod vodstvom Đure I. tvornica se 1906. pretvorila u dioničko društvo. Na početku XX. st. proizvodnja se modernizirala, a obiteljski imetak povećao. God. 1918. obitelj je osiromašila, ali se do 1928. oporavila pod vodstvom Đure II. (1902–92). On je nakon II. svjetskog rata bio osuđen za suradnju s vlašću NDH, a tvornica je bila nacionalizirana. Nakon puštanja na slobodu emigrirao je u Austriju, odakle se 1967. vratio u Petrinju i sudjelovao kao stručni savjetnik u tvornici. Njegov sin Đuro (Georg) III. (r. 1940) otkupio je poduzeće 1991. i 1995. pokrenuo proizvodnju.
