Gao Xingjian [gau iŋien], kineski književnik i slikar (Ganzhou, pokrajina Jiangxi, 4. I. 1940). Diplomirao 1962. francuski jezik i književnost na Sveučilištu u Pekingu, prevodio na kineski Ionescoa, Becketta, Brechta i ruske dramatičare. Začetnik kineske avangardne književnosti; u doba kulturne revolucije poslan u logor za preodgoj i prisiljen uništiti svoje rane radove (među njima i 15 drama). Istaknutim predstavnikom kineskoga modernizma postaje 1980–87., kad objavljuje velik broj novela, eseja i drama. Djela su mu često cenzurirana i zabranjivana, osobito drame, u kojima modernim književnim izrazom upozorava na proturječnosti kineskoga društva (Drame – Xijuji, 1985). Zbog političkog neslaganja s vlastima napustio je Kinu 1987. i otada živi u Francuskoj, gdje je na kineskom napisao svoj najpoznatiji roman Dušna planina (Lingshan, 1990). Kao slikar sudjelovao na tridesetak međunarodnih izložaba; sam ilustrira naslovnice svojih djela. Ostala važnija djela: Uvod u tehnike modernog romana (Xiandai xiaoshuo jiqiao chutan, 1981), Druga obala (Bj’an, 1986), Moje shvaćanje kazališta (Ma conception du théâtre, 1986), Bijeg (Taowang, 1990), Između života i smrti (Shengsijie, 1991), Knjiga osamljena čovjeka (Le Livre d’un homme seul, 2000) i dr. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2000.
