Gambija (Gambia; Republika Gambija/Republic of the Gambia), država na afričkoj zapadnoj obali; 11 295 km². Najmanja je kopnena afrička država. S triju strana okružena je Senegalom (duljina granice iznosi 740 km); atlantska obala duga je 80 km.
Prirodna obilježja
Gambija obuhvaća uzak, oko 350 km dug ravničarski pojas (najviša uzvisina 53 m) uz donji tok rijeke Gambije. Kraj ušća je pojas širok oko 50 km, a prema unutrašnjosti se suzuje na širinu od 24 km. Tlo je uglavnom aluvijalno, uz obalu rijeke glinovito. Savana pokriva veći dio zemlje. Obala uz ušće rijeke Gambije obrasla je šumama mangrova; uz tok rijeke razvijene su galerijske tropske šume. Za obalu su karakteristične uljne palme.
Klima je tropska. Izmjenjuju se dulje suho razdoblje (studeni–svibanj), s temperaturama 21 do 27 °C i relativnom vlagom 30 do 60%, te kraće vlažno razdoblje (svibanj–listopad), s temperaturama 27 do 32 °C i visokom vlagom zraka. Godišnja količina oborina koleba od 750 mm u unutrašnjosti do 1500 mm na primorju. Za suhog razdoblja iz Sahare puše suhi sjeveroistočni vjetar harmatan.
Stanovništvo
U Gambiji živi 1 882 450 st. (preliminarni rezultati popisa 2013). S prosječnom gustoćom naseljenosti od 176,1 st./km² Gambija se ubraja u najgušće naseljene države Afrike. Najveću gustoću ima priobalje Atlantskog oceana (Banjul i Kanifing imaju više od 2500 st./km²), a najslabije srednji dio zemlje (50 do 100 st./km²). Najbrojniju etničku skupinu čine Mandingo ili Malinke (42%, 2003), a zatim Fulani ili Fulbe (18%), Volof (16%, uglavnom u Banjulu), Diola (Jola; 10%) i Soninke (9%). Većina su stanovnika muslimani (90%, 2005); ima nešto kršćana (9%) i animista (1%). Službeni je jezik engleski, a svaka etnička skupina govori svojim jezikom. Broj stanovnika Gambije ubrzano raste, udvostručuje se svakih 20-ak godina; prema popisu 1963. u Gambiji je živjelo 315 486 st., 1983. god. 687 817 st., a prema popisu 2003. god. 1 360 681 st. U posljednjem međupopisnom razdoblju (2003-13) porast je iznosio 3,3% godišnje pa se Gambija ubraja u države svijeta s najvišim prosječnim godišnjim stopama demografskog rasta. Prirodni priraštaj stanovništva od 33‰ rezultat je vrlo visokog nataliteta od 42,7‰ i mortaliteta od 9,7‰ (2013); smrtnost dojenčadi iznosi 49,4‰ (2013). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi do 14 godina života čak je 39,2%, od 15 do 64 godine 57,3%, a starije je od 65 godina 3,2% populacije (procjena 2013). Ekonomski je aktivno 801 000 st. (2014); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 31,5%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 13,8%, a u uslužnim djelatnostima 54,7% radne snage (2012). Očekivano trajanje života iznosi 62,5 godina za muškarce, a 65,0 godina za žene (2003). Nepismeno je 48,9% stanovništva starijega od 15 godina (2010). Sveučilište u Serrekundeu osnovano je 1999. Glavni je grad Banjul (do 1973. nazivan Bathurst) s 31 301 st. (2013). Ostali su veći gradovi Serrekunda (Serre Kunda, Serekunda; šire gradsko područje Kanifeng 382 096 st., 2013), Brikama, Bakau i Farafenni; u gradovima živi 58,9% stanovništva (2011).
Gospodarstvo
Gambija je među najsiromašnijim afričkim zemljama s BDP-om u vrijednosti od 761 milijun USD (2015); BDP po stanovniku iznosio je oko 390 USD (2010. bio je 551 USD). U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (oko 67%), a potom poljoprivredni (20%) i industrijski (13%). Početkom 2000-ih turizam ostvaruje oko 20% BDP-a (strah od širenja virusa Ebole iz dijela okolnih zemalja uzrokovao je 2014/15. pad prihoda od turizma za približno 60%). Gospodarski su značajne i doznake zaposlenih u inozemstvu (oko 20% BDP-a). Održan je velik udjel siromašnog stanovništva (48,4% 2010), te velika stopa nezaposlenosti (30% 2013). Približno dvije trećine stanovništva ovise o prihodima u poljoprivredi (glavni proizvod je kikiriki), koja je često pogođena sušom (2014. smanjio se urod za 15%). Vrijednost izvoza 2015. bila je 102,5 milijuna USD, a uvoza 310 milijuna USD. Vodeći vanjskotrgovinski partneri 2014. bili su Kina (34,4% izvoza i 31,3% uvoza) i Indija (32,9% izvoza i 7,9% uvoza). Neprestani manjak u državnim financijama pokriva se iz međunarodne pomoći. Veličina javnoga duga je 107,6% BDP-a (2015).
Promet
Prometnu mrežu čine ceste i riječni putovi; željeznice i lokalnoga zračnog prometa nema. Glavna je prometnica rijeka Gambia, plovna 241 km uzvodno od ušća (do Kuntaura) za velike i još 225 km za manje brodove. Najveća je luka Banjul. Od 3742 km cesta (2004) velik je dio zbog klimatskih prilika samo povremeno upotrebljiv (asfaltirano je 19% cesta). Glavne se cestovne prometnice pružaju s obje strane rijeke Gambije, u smjeru zapad – istok; veliku važnost ima poprečna cesta u središnjem dijelu zemlje koja povezuje sjeverni (Kaolack) i južni (Bignona) Senegal preko gambijskog teritorija (25 km; preko rijeke Gambije prelazi se trajektima). Međunarodna je zračna luka u Yundumu, 26 km jugozapadno od Banjula.
Novac
Novčana je jedinica dalasi (D, GMD); 1 dalasi = 100 bututa.
Povijest
Lokalni vladari naroda Mandingo, iz zapadnoafričke skupine naroda Mande, priznavali su u XIII. i XIV. st. vlast države Mali. Već 1455. područje uz ušće rijeke Gambije došlo je pod kontrolu Portugalaca, koji su ondje iskorištavali zlato i nabavljali robove. God. 1588. prodali su prava na trgovinu Englezima, koji su na tom području vodili borbe s domorodačkim plemenima i Nizozemcima, a u XVIII st. i s Francuzima iz susjednoga Senegala. Svoj kolonijalni posjed u Gambiji Britanci su osigurali mirovnim ugovorom s Francuskom u Versaillesu 3. IX. 1783. Područje Gambije prošireno je ugovorom s domorodačkim vladarom Kamboom 1816., a iste je godine izgrađen i glavni grad Bathurst (danas Banjul), iz kojega su Britanci kontrolirali područje Gambije i uspjeli prekinuti trgovinu robljem. Primorje Gambije smatralo se od 1843. krunskom kolonijom Velike Britanije, a najveći je dio zemlje protektoratom. No, cijelim prostorom Gambije 1827–44. i 1866–88. upravljalo se iz britanske kolonije Sijera Leone. Počevši od 1880. Britanci su osigurali svoju vlast i uzvodno na obje obale rijeke Gambije, razgraničivši se ondje s Francuzima 1889. i 1904. Od 1888. Gambija je imala poseban status unutar zapadnoafričkih britanskih kolonija, a 1894. uspostavljen je protektorat. – Do neovisnosti 18. II. 1965. imala je autonomiju pod britanskom upravom; na izborima 1962 (i 1966) pobijedila je Narodna progresivna stranka (PPP), koju je vodio Dawda Kairaba Jawara (težio političkoj neovisnosti). Republika je proglašena nakon referenduma 1970., a Jawara je (premijer od 1962) postao njezin predsjednik (Gambija je ostala članica Commonwealtha); tijekom 1972–92. PPP je pobijedio na izborima pet puta za redom. Od polovice 1960-ih sa Senegalom je potpisano nekoliko sporazuma o suradnji; potkraj 1981 (nakon neuspjeloga državnog udara) potpisan je sporazum o udruživanju u konfederaciju Senegambiju, uspostavljenu 1. II. 1982 (predviđena je sigurnosna i gospodarska integracija). Jawara je 1982. ponovno izabran za predsjednika Gambije, a s time je postao i potpredsjednik Senegambije (predsjedničko mjesto pripadalo je predsjedniku Senegala). Unutar Senegambije Gambija je zadržala neovisnost, no jačanje senegalske prevlasti vodilo je raspadu konfederacije 1989. U državnom udaru u polovici 1994. Jawara je bio srušen s vlasti, a preuzeo ju je Yahya A. J. J. Jammeh. Političke aktivnosti bile su zabranjene do 1996., kada je Jammeh izabran za predsjednika; njegov Savez za patriotsko preusmjeravanje i izgradnju (APRC) pobijedio je na parlamentarnim izborima 1997 (zabrana političkog djelovanja ostala je na snazi za PPP i za još neke opozicijske stranke). Sa Senegalom je 1997. dogovorena sigurnosna pogranična suradnja radi suzbijanja prekograničnoga kriminala. Jammeh je reizabran 2001., 2006. i 2011 (održao je autoritarni režim). Neuspjeli pokušaj vojnog udara bio je 2006. Na predsjedničkim izborima u prosincu 2016. pobijedio je oporbeni kandidat Adama Barrow (proglašen je predsjednikom u siječnju 2017). Slijedila je politička kriza zbog Jammehova odbijanja da prepusti vlast. Odstupio je u siječnju 2017., nakon pritiska Zapadnoafričke ekonomske zajednice (ECOWAS) i intervencije oko 2500 vojnika iz Senegala, Nigerije i Gane (snage ECOWAS-a ostale su u Gambiji radi potpore novoj vlasti).
Politički sustav
Prema Ustavu 16. I. 1997., Gambija je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i nositelj izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od 5 godina, bez ograničenja broja mandata. Predsjednik postavlja članove vlade, koji su mu za svoj rad odgovorni. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (National Assembly), sa 53 zastupnika (48 biraju građani izravno, a 5 imenuje predsjednik republike); mandat je članova parlamenta 5 godina. Pravo glasa opće je i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na 5 kotareva i 1 grad. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 18. veljače (1965).
Političke stranke
Napredna narodna stranka (People’s Progressive Party – akronim PPP), osnovana 1958., stranka je ljevice. Bila je na vlasti do državnoga udara 1994., a od tada se nalazi u oporbi. Bojkotirala je izbore 2012. Savez za domoljubnu reorijentaciju i izgradnju (Alliance for Patriotic Reorientation and Construction – akronim APRC), osnovan 1996. Potpora je časnicima koji su predvodili državni udar. Na vlasti je od 2002., a pobijedila je i na izborima 2012., koje je bojkotirala oporba.
