galo-italski ili galo-talijanski dijalekti (talijanski dialetti gallo-italici), skupina sjevernotalijanskih narječja koja čine prijelaz između srednjotalijanskih narječja i galoromanskih idioma. Obuhvaćaju četiri skupine govora: pijemontske, lombardske, ligurske i emilijsko-romanjske. Za njih je karakteristično: latinsko ū > y (ü), svi finalni vokali osim a nestaju, latinske suglasničke skupine pl-, bl-, fl-, kl-, gl- djelomično se čuvaju, latinsko -ct- > -it- ili -č-. Iako ima i drugačijih mišljenja, Graziadio Isaia Ascoli i Walther von Wartburg tumače njihove posebnosti utjecajem keltskoga supstrata.
