fuzijsko-fisijski hibrid, uređaj koji bi u okviru nove koncepcije iskorištavanja nuklearne energije ujedinjavao procese fuzije i fisije. Prema osnovnoj zamisli uređaj se sastoji od fisijskog omotača od uranija i torija oko središnje fuzijske komore. Brzi fuzijski neutroni služe za oslobađanje energije fisijom uranija i torija, a dio se neutrona usporava i apsorbira u nuklidima 238U i 232Th, pri čemu nastaju fisibilni nuklidi 239Pu i 233U.
Danas je još neizvjesno kada će se postići uvjeti potrebni za samoodržavanje fuzije, ali se očekuje da će specifične investicije za fuzijska postrojenja biti 2 do 3 puta veće nego za fisijska. Međutim, sustav koji bi se sastojao od fuzijsko-fisijskoga hibrida i fisijskih reaktora što bi se opskrbljivali fisibilnim nuklidima iz jednoga hibrida za sada je realniji. Takav hibridni sustav smanjuje tehn. zahtjeve na fuzijski dio, pogon je sigurniji od današnjih fisijskih reaktora jer je masa uranija u omotaču potkritična. Analize pokazuju da se u hibridnome sustavu može ostvariti pozitivna energijska bilanca, premda je ona negativna za sam fuzijski uređaj. Iskorištavanjem nastalih fisibilnih nuklida ostvarila bi se povoljna cijena energije proizvedene u fisijskim reaktorima, a relativno visoke investicije za hibrid dijelile bi se na sve reaktore sustava. Ako se prikladnom konstrukcijom omotača hibrid optimira za maksimalnu proizvodnju fisibilnih nuklida, on se može shvatiti i kao svojevrsna tvornica koja, poput postojećih uređaja za obogaćivanje uranija, proizvodi fisibilne nuklide za fisijske reaktore.
