futsal (prema port. futebol de salão i španj. fútbol sala: dvoranski nogomet), sportska igra loptom između dviju ekipa s ciljem postizanja više pogodaka od suparnika. Inačica je nogometa na manjem igralištu, osobito popularna u Južnoj Americi i u dijelovima Europe (Španjolska, Portugal).
Razvoj
Razvio se 1930-ih u Montevideu, u Brazilu su u prvoj polovici 1950-ih započela nacionalna ligaška natjecanja, a 1965. osnovana je Južnoamerička futsalska konfederacija (Confederación Sudamericana de Fútbol de Salón, CSFS) prvotne članice koje su bile Argentina, Brazil, Paragvaj, Peru i Urugvaj. Te su države, zajedno s Bolivijom i Portugalom, 1971. osnovale Međunarodnu futsalsku federaciju (Federación Internacional de Fútbol de Salón, FIFUSA), te je u Brazilu 1982. priređeno prvo svjetsko prvenstvo, a u Španjolskoj 1989. prvo europsko. FIFUSA je potkraj 2002. reorganizirana u Svjetsku futsalsku udrugu (Asociación Mundial de Futsal, AMF); njezino sporenje s Međunarodnom nogometnom federacijom (FIFA) oko termina nogomet umnogome je utjecalo na uporabu naziva futsal, koji od 1990-ih postaje općeprihvaćenim.
Danas se najvažnija natjecanja održavaju pod okriljem FIFA-e čijim je kontinentalnim organizacijama (nakon što je FIFA prihvatila futsal kao inačicu nogometa) tijekom 1990-ih pristupila većina futsalskih nacionalnih saveza. Svjetska prvenstva (FIFA Futsal World Cup) igraju se od 1989., a europska (UEFA European Futsal Championship) od 1996; najviše naslova svjetskih prvaka osvojio je Brazil (1989., 1992., 1996., 2008., 2012., 2024; žene 2025), a europskih Španjolska (1996., 2001., 2005., 2007., 2010., 2012., 2016., 2026; žene 2019., 2022–23). U XXI. st. zamah dobivaju i klupska natjecanja, tako i Liga prvaka (UEFA Futsal Champions League, prvotno pod nazivom UEFA Futsal Cup 2001–18) u kojoj su najviše uspjeha imale španjolske momčadi.
Pravila
Igra se okruglom loptom na tvrdoj i glatkoj podlozi. Igralište je pravokutna tlocrta, u međunarodnim utakmicama duljine 40 m i širine 20 m, omeđeno dvjema uzdužnim i poprečnim linijama te središnjom linijom podijeljeno na polovice. Na sredini poprečnih linija su vrata, unutarnje visine 2 m i širine 3 m, ispred kojih se nalazi linijom omeđen tzv. vratarev ili kazneni prostor, otprilike polukružna tlocrta.
Ekipa se sastoji od najviše 14 igrača, od kojih se na terenu istodobno smije nalaziti najviše pet. Loptu se smije voditi, dodavati i u protivnička vrata ubaciti bilo kojim dijelom tijela osim rukom. Vratar ju smije dirati rukama isključivo u svom prostoru, a može ju imati u posjedu najviše četiri sekunde. Zamjene su moguće neograničeni broj puta i u svakom trenutku susreta; u završnici utakmice momčad koja gubi obično pribjegava uvođenju dodatnoga igrača u polju umjesto vratara (tzv. leteći vratar). Zbog dimenzija terena i nešto drukčijih pravila (npr. nema zaleđa, lopta se sa strane ne ubacuje rukom već nogom) futsal je znatno brži i dinamičniji od nogometa.
Utakmica traje dva poluvremena po 20 minuta, s odmorom između poluvremena. Pri neodlučenom rezultatu u eliminacijskoj utakmici susret se nastavlja produžetcima (2 × 5 minuta), a potom, u slučaju novoga izjednačenja, izvođenjem kaznenih udaraca sa 6 m. Za prekršaje se dosuđuje slobodan udarac u korist protivničke ekipe, ili pak kazneni udarac sa 6 m ako je napadač zaustavljen na nedopušten način u suparničkome kaznenom prostoru. Nakon petoga akumuliranoga prekršaja u jednom poluvremenu za svaki sljedeći se protivniku dodjeljuje kazneni udarac s 10 m. Grublje prekršaje sankcionira se žutim i crvenim kartonima; nakon dvaju žutih ili izravnoga crvenoga kartona kažnjeni igrač isključen je iz utakmice, a njegova ekipa dvije minute igra s igračem manje (kazna završava prije u slučaju primljenoga pogotka).
Futsal u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se tzv. mali nogomet počeo igrati, uglavnom rekreativno, u međuratnome razdoblju. Na inicijativu Nogometnoga saveza Hrvatske prva pravila objavljena su 1958., u Zagrebu je 1962. održano pionirsko prvenstvo Hrvatske, potkraj 1960-ih igra se na natjecanjima osnovnih i srednjih škola Hrvatske. Istodobno se organiziraju mnogobrojni zimski turniri za odrasle, među kojima se ističe zagrebačka Kutija šibica (od 1971). Nakon što je u sklopu Nogometnoga saveza Jugoslavije osnovana Komisija za mali nogomet, pravila su 1988. usklađena s FIFA-inima. Iste godine održano je prvo službeno prvenstvo Hrvatske, koje je osvojila Kutina, postavši i prvak Jugoslavije 1989; zagrebačka Uspinjača bila je pak prvak Hrvatske 1989–90. te Jugoslavije 1990.
Nakon osamostaljenja Hrvatske nacionalno se prvenstvo počelo igrati 1991. te kup 1993; najuspješniji su klubovi Split (prvak 1997., 2001–04., 2006., 2011–12; pobjednik kupa 2001–03., 2005–06., 2011–12., 2014., 2016., 2018), Uspinjača (prvak 1992–93., 1995–96; pobjednik kupa 1996–97., 2007., 2019–20) i Nacional iz Zagreba (prvak 2010., 2013., 2015–17; pobjednik kupa 2009–10., 2015., 2017), te Novo Vrijeme iz Makarske (prvak 2018–19., 2022., 2025; pobjednik kupa 2022). Najbolji rezultat u Ligi prvaka ostvario je Split (polufinale 2002).
Hrvatska futsalska reprezentacija nastupila je na svjetskim prvenstvima 2000. i 2024., te na europskima 1999., 2001., 2012 (održano u Zagrebu i Splitu; osvojeno četvrto mjesto), 2014., 2016., 2022. i 2026 (osvojena brončana medalja).
